Vijesti


Logorovanje Mrežnica 2007

Logorovanje je kruna izviđačkog rada kroz cijelu kalendarsku godinu. Ovogodišnje logorovanje bilo je na Mrežnici kraj mjesta Zvečaj. Da bidmo došli do terena morali smo se prevesti gumenim čamcima. Kasnije smo za prijevoz napravili splav, s kojim smo prelazili Mrežnicu i prenosili stvari koje nam trebaju. Ovogodišnje logorovanje bilo je posebno i zato što je 2007.godina bila slavljenička, naime, u cijelom svijetu izviđači su proslavili 100 godina postojanja skautizma (izviđačkog pokreta). Prvog dana kolovoza, izviđači cijelog svijeta proslavili su IZVIĐAČKIM SVITANJEM. Mi smo baš tada bili na logorovanju. Ustali smo prije izlaska sunca, zapalili logorsku vatru i čekali sunce. Isprva smo bili jako pospani i nije nam se baš dalo, no, skuhali smo čaj, ugrijali se, a Marko je počeo svirati gitaru. Dok je sunce izlazilo, bili smo sretni, budni i raspjevani. Mislim, da taj trenutak nikada neću zaboraviti.

Naše je logorovanje trajalo dva prekrasna tjedna. Svakodnevno smo šetali i istraživali okolicu našeg tabora. Kupali smo se u Mrežnici, obavljali svakodnevne poslovove oko kuhanja, pospremanja i učenja novih vještina. Mi mlađi izviđači, prvi puta smo bili na noćnoj straži. Nije nimalo lako u mraku, uz logorsku vatru provesti dva sata, dok svi drugi spavaju. Ako čuješ vjevericu, puha ili neku drugi malu životinju, u mraku ti se čini kao da je to medvjed ili vuk. Neki su prijatelji položili stokilometraša, što znači da su za 36 sati propješačili stotinu kilometara. Ja im se divim, i ne znam hoću li to ikada moći. Zato, još jednom čestitam Augustinu i Josipu na položenom vještarstvu. Prilično smo se pomučili u polaganju vještarstva plivača. Nije jednostavno plivati s otežanim ruksakom na leđima, presvući se u dubokoj vodi, prenijeti pisanu poruku s obale na obalu, a pri tom je ne smočiti, pokazati sve plivačke stilove...al, eto, uspjelo mi je!

Kad malo bolje promislim, dvije stavri su mi se ipak najviše svidjele. Svake smo večeri palili logorsku vatru, uz nju se stiskali i grijali, a najljepše je bilo što je uz tu vatru svake večeri svirala gitara dok smo mi pjevali. Taj osjećaj zadovoljstva, zdravog umora, sreće i velikog prijateljstva uvijek prizovem u glavu dok mi je teško kroz školsku godinu.

A najveća avantura na Mrežnici bio je rafting!!! Veslali smo Mrežnicom od Generalskog Stola do Zvečaja. To je 10 kilometara mrežničkih slapova, rukavaca, bistre vode, smijeha i napornog veslanja. Podijelili smo se u četiri posade. Svaka posada je uskoro dobila ime: Piceki su bili najmlađi, Galijoti su najskladnije veslali, Gusari su bili najopasniji i Šminkeri koji su stalno popravljali svoje badiće i prsluke za spašavanje. Nevjerovatan je osjećaj dok u strahu čamac dođe u blizinu slapa i počne kliziti niz njega, a smijeh i radost dok njegovo dno pljusne ponovno na ravnu površinu rijeke. U veslanju od spala do slapa, da nam ne bi bilo „dosadno“, posade su napadale protivničke čamce, otimali vesla, pa čak i članove posade. Bilo je smijeha, a u zadnjoj etapi je spontano došlo i do same utrke čamaca. Naravno, pobijedili su najopakiji Gusari, a moja najmlađa posada Piciki, došla na cilj na izvrsnom četvrtom mjestu.

Na kraju moram biti jako zadovoljna, bila sam predvodnik patrole Lopoči koja je na kraju logorovanja proglašena za najbolju patrolu, planinka Mia Morić iz moje patrole proglašena je za najbolju planinku logorovanja, a mene su proglasili za najboljeg predvodnika.

Doris Bakota, 8.c