18. Družina "Pirgo"


Zimska avantura

Do sada smo svake godine odlazili na zimovanje u Staru Sušicu, pa je bilo veliko iznenađenje kad smo doznali da mi, stariji izviđači, ove godine idemo na zimovanje na jedno sasvim drugo mjesto. Ravna gora u Hrvatskom zagorju. Mislila sam, baš odlično, valja upoznati i druga mjesta lijepe naše. Uobičajeno ukrcavanje u autobus, uobičajeno iskrcavanje, a onda... Autobus dalje ne ide, ne može...previše snijega, preuska cesta, preveliko granje uz cestu. Izašli smo puno prije nego što smo mislili da ćemo izaći. Kako dalje? Kako prenijeti sve te stvari do planinarskog doma? Uzeli smo šatorska krila i uz pomoć užeta, načinili sanjke u koje smo natovarili sve svoje osobne stvari, ali i svu hranu koju ćemo kuhati sedam dana. Isprva je išlo prilično lagano, dok nismo shvatili da stazi nema kraja. Jedan sat uzbrdo sa natovarenim priručnim sanjkama, dva sata, tri sata, četiri sata... nema kraja, stazi nema kraja.

Krenuli smo s podnožja u 10:30. Posljednji je u dom došao u 18:30. Sedam sati!!!! Mislila sam da nikad neću stići. Boljela su me ramena, noge, ruke, trepavice, obrve... Na vrhu, u Žilićevom domu dočekala nas je upaljena peć, toplina mi je obuzela obraze i samo sam se srušila na prvi stolac. Dok su prijatelji napravili večeru, ne sjećam se kad sam posljednji put tako slatko jela.

Tu, avantura, naravno nije završila. Prvih je dana bilo jako puno snijega pa smo se mogli prepustiti zimskim radostima. A onda je pala ledena kiša, bilo smo doslovno okovani ledom. Po cijele smo dane nosili drva za loženje peći, cijepali drva i pripremali obroke. Moram se pohvaliti da sam jedina položila jedno posebno vještarstvo. Postala sam PEKAR! Tri sam dana pekla kruh za sve sudionike zimovanja. Kako nije bilo u blizini dućana, sami smo morali peći kruh. Jako sam ponosna to svoje vještartvo, a mama i tata se ne mogu načuditi da sam doista to naučila.

Jednog smo prekrasnog dana krenuti na izlet na Trakoščan. Naravno pješke! Trebalo nam je tri sata da dođemo do tamo, usput smo naravno uspjeli promašiti put. Zapravo, išli smo u dobrom smjeru, ali puno dužom stazom kroz mjesto Bednja. Dvorac Trakoščan je prekrasan. Jezero kraj njega bilo je zaleđeno i izgledalo je čarobno. Proveli smo prekrasan dan u šetnji, te se umorni i gladni vratili u Žilićev dom.

Kad bolje promislim, cijelo je zimovanje bila prava avantura, i usprkos naporima, moram reći da mi je bilo prekrasno.

Ivana Krmpotić, 5.b