Jesen je. Krenuli smo na put na staro mjesto. Caritosov dom na Žumberku, selo Kalje. Veselim se povratku u to mjesto, samo što Uči kaže da nećemo spavati u školi, a tamo mi je bilo tako lijepo u proljeće na proljetovanju. Nema veze, glavno da se ide.
S nama putuju Mladi planinari iz 2.d, učiteljice Smilje i Mladi čuvari prirode učiteljice Kate i Radice.
U autobusu je veselo. Nadglasavamo se pjesmama, naš razred pjeva izviđačke, 2. d planinarske pjesme. 4.c pjeva Štiklu.
Baš me zanima tko će bljuvati! Sigurno Petra, njoj je uvijek muka.
Polako se uspinjemo na Žumberak, autobusom. Odjednom poznate staze. Evo dućana! Mi smo veseli, jer znamo da smo jako blizu.
Autobus prolazi kraj škole. Mi joj mašemo. Pred dvorištem nas dočekala teta Melita. Sve je po starom.
Odmah smo skočili na ljuljačke, a drugi su išli potražiti mjesto u sobama. Sobe nisu tako loše, ali ljepše mi je bilo u Školi.
Istog smo dana išli na šetnju do Petričkog sela i dalje do izvora. Kad smo se vraćali već je bio mrak. Tada se dogodilo nešto strašno. Mateo je propao u provaliju. Poskliznuo se ispod ograde uz cestu i okliznuo duboko u rupu. Svi smo počeli vikati upomoć. Odmah je dotrčala učiteljica i polako se spuštala prema Mateu niz padinu. Bojali smo se da će i ona pasti. Tada je došla uči Smilja i uhvatila se za drvo. Bilo je kao u nekom napetom filmu. Naša Uči je uhvatila Matea za jednu ruku i povukla ga k sebi, onda ga je na cestu izvukla uči Smilja. Na kraju je povukla i našu učiteljicu na cestu. Neki su od straha počeli plakati. Učiteljica ih je počela smirivati. Bilo nam je teško, ali smo se malo sabrali i počeli nasmijavati. Učiteljice su jako hrabre. Ja to nikad ne bih mogla!
Sljedećeg smo dana išli šetati do sela Grič, gdje smo prije dobili zelena jaja. Bilo nam je sretno i veselo, iako smo puno hodali. Zelenika i Domagoj su položili obećanje, a mnogi su položili pješaka.
Sretni i zadovoljni smo se vratili doma.